Porodica Pešić Božić dočekuje u duhu zajedništva i dijeljenja radosti s drugima

Porodica Pešić Božić dočekuje u duhu zajedništva i dijeljenja radosti s drugima

Božić je dan vjere koji se željno iščekuje. To nam je najsvetiji dan“, kaže Danijel Pešić, glava porodice Pešić, koju čine supruga Ružica, sinovi Bernard, Petar i Jan, Bernardova supruga te unuke Ela i Emili. Tu je i osamdesetogodišnji djed Petar. „Moja obaveza je da sve pripremim.

Kolje se pečenica, a običaj je da se peče na Badnjicu. Kupuje se piće, sa djecom se sjedne da se popriča, ali i sa starijima“, nastavlja Pešić, dodajući kako sa djecom prije svakog Božića razgovara o običajima koji se trebaju ispoštovati, a to je da se ide u crkvu, na ponoćku, da se ispovijede na vrijeme. Sedamnaest godina je radio u inozemstvu, ali je svaki Božić dolazio svojoj porodici, u Potočane. „Cijela godina je kao cijela godina, ali Božić je dan u godini koji mi je nešto najdraže“, kaže Pešić.

- Raznovrsni običaji -

Prije samog dana Božića je Badnja večer. Običaji su raznovrsni. U Porodici Pešić se peče pečenica. Taj se dan obavezno posti, ne jede se meso. Priprema se šaran, baklava, grah koji se jede bez kašike. Ružica, Danijelova supruga, kaže kako ima obaveza pred Božić, ali ništa nije teško.

Vidjeti porodicu za božićnom trpezom je nešto što se ne može opisati. „Za Badnju večer se priprema riba, pretežno šaran, ali ponekad i oslić. Također, tu je posni grah. Od slatka baklava, neko kaže gibanica. Za božićni ručak se priprema sarma, kolači, muški peku svinju, piletina se, također, peče“, kaže ona, nastavljajući kako se sarma i kukuruza obavezno nađu na trpezi. Kolače joj je najdraže praviti, suhe obavezno, ali i ostale koje ostatak porodice želi. Svake godine se u ovoj porodici njeguje jedan veoma poseban običaj. „Obavezno su svi na okupu, za stolom.

Potom otac, kao glava kuće, obiđe oko kuće i poškropi je svetom vodicom. Kada dođe, moli se Bogu. Potom se svi za jednim stolom molimo Bogu. To nam je od pamtivijeka ostalo. Također se pale svijeće. Sin koji danas ima svoju porodicu, dođe i za Badnju večer, ali i ujutru na Božić“, priča Danijel Pešić. Prenosi na svoje potomke ono što je naučio. Zato su razgovori u božićno vrijeme važni. Razgovori koji donose radost, ljubav i zajedništvo.

Djed Petar kaže da unučad i praunučad najviše voli. „Svaki dan kada dođu, dam im po dvije čokolade. I one idu meni pravo u sobu i kažu: 'Gdje si, dide', i poljube me. Znaju one gdje stoje čokolade, dam im tako svaki dan“, priča djed Petar. „Ujutru nam dolazi bližnja obitelj, dođu sestre, braća očeva. U biti, cijeli dan neko ima u kući“, kaže Danijel, dodajući kako dolaze i komšije koji nisu katoličke vjeroispovijesti.

Tako je bilo oduvijek. I tu ne vidi neobičnost nego poštovanje, uvažavanje i komšijsku ljubav. „Zanimljivi su im naši običaji, međutim, mi smo odrasli ovdje, tako da se sve slavi. U biti, znamo da ko je islamske vjeroispovijesti ne jede svinjetinu, tako da za njih pravimo posebnu mezu. A ostalo, sve je tu, sjedimo i popričamo“, pojašnjava on. Božić je dan za porodicu. Veze koje su se u prethodnoj godini pokidale, treba oživjeti, kaže on. Jednostavno, ovo je dan oprosta, veselja i radosti.

Upoređujući Božić danas i nekoć, djed Petar kaže da su ovo sveti dani, i prijašnji i današnji. „Međutim, razlike ima. Prije, dok se Božić iščekivao, bio je običaj da moj otac uvečer poškropi, slama se prostre, velera se, pale se svijeće, Bogu se moli, ide se na ponoćku i zornicu u crkvu“, sjeća se on, dodajući kako mu je Božić oduvijek bio sve. „Prije smo na Božić imali preko 40 gostiju. Sjećam se kada sam bio manji, otac se sprema, i treba ići na ponoćku i zornicu. Svi kućile moramo ići, samo jedno ostane kod kuće.

A, nije bilo auta. Žabljak (Usora) je bio naša župa. I valja jedno 4-5 kilometara ići pješice u crkvu i tako se i vratiti, ali se išlo redovno u crkvu“, evocira sjećanja djed Petar, nastavljajući kako ih je otac tako odgajao. Petar ima i brata Ivu koji mu dođe svaki Božić. A, tu je i Franka, Ivina kćerka, koja kaže kako Badnju večer i Božić provodi s porodicom koja dođe iz Hrvatske i Njemačke.

- Poštuje se rad i starina -

„S obzirom na to da večer prije idemo na ponoćku, ujutru, kada se probudimo, obavezno je da dođemo kod strike Petra na doručak. Poštuje se red i starina, i prije se na božićno jutro dolazilo starijima“, ističe Franka Pešić. Također, pojašnjava kako imaju tri dana Božića.

„Prvi dan je Božić i Isusovo rođenje gdje vidimo poštovanje starijih i, evo, mi, s obzirom na to da je moj otac mlađi brat striki, dođemo kod njih na božićno jutro. Drugi dan je Božić i Sveti Stjepan, pa idemo kod drugog brata.

A, na Svetog Ivu, tj. treći dan, svi dolaze kod nas, moj se tata zove Ivo, tako da dolaze njemu na imendan“, kaže ona. Suština Božića se ogleda u posjećivanju, a darežljivost u simboličnim poklonima. „Obično je to kava, šećer, bombonjera, neko piće.

Ako imaju djeca, tu su i slatkiši“, pojašnjava ona, dodajući kako je poklone prerasla, ali se uvijek najviše obraduje paketiću. Najradosniji katolički praznik u porodici Pešić se dočekuje veselo, radosno, uz običaje koji se njeguju sa porodicom, prijateljima i komšijama.

Za sve su vrata ove porodice otvorena,,,,, jer ugostiti najmilije i posvetiti nekome svoje vrijeme suština je Božića

Kontakt

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.