Portal Usora ba, od svog osnivanja, ima za cilj da promovira sve ono što je lijepo i čime se trebamo ponosit, a da je vezano za Usoru. Tako u moru sportaša i raznoraznih osoba koje svojim radom i djelom promoviraju ime Usore, imali smo čast napravit intervju sa Matejom Džidom, odnedavno magistrom umjetnosti,koji je itekako vezan za Usoru. Da vam previše ne pišemo o njemu, pročitajte intervju koji je Matej dao za naš portal...

• Za početak, Matej reci nam nešto o sebi?

- "Lijep pozdrav Vama i Vašim čitateljima.

Na početku želim da Vam se zahvalim na ukazanoj časti, da na ovaj način I putem ovog medija omogućite Vašim korisnicima uvid u moj dosadašnji umjetnički rad i da saznaju ponešto o mojim budućim planovima.

Moji korijeni potječu iz Omanjske.

Rođen sam u Ljubljani  1993. god. a odrastao u Spittal-u na Dravi u Austriji.

Svirati sam počeo od svoje 6.godine.

Moji učitelji su jako rano primijetili moj talent, tako da sam već sa 13 godina i nakon položenog prijemnog  ispita primljen kao najmlađi polaznik u klasu mladih talenata klavira, na jednom od najpriznatijih svjetskih univerziteta , Mozarteum u Salzburgu."

• Otkud tolika ljubav prema klaviru?

Tata mit je za 6-ti rođendan poklonio jednu malu klavijaturu marke Yamaha. Na njoj sam poceo svirati jednostavne dječije pjesmice i tako je to krenulo. Moći proizvoditi različite zvukove pritiskom na tipke instrumenta, za mene je od prvog momenta bilo jako fascinirajuće.

Odluka je definitivno pala u drugom razredu osnovne škole. Na prezentaciji  različitih glazbenih instrumenata u školi, posebno sam bio oduševljen jasnim i moćnim zvukom velikog koncertnog klavira.

Tad mi je već  bilo jasno da želim postati pijanist.

Uz veliko zalaganje mojih profesora, uz nesebičnu podršku mojih roditelja i uz puno koncentriranog i redovnog vježbanja na klaviru, počeo sam živjeti svoje snove mladog glazbenika.

Nije uvijek bilo lako, bilo je I teških trenutaka, ali ljubav  prema klaviru i generalno prema glazbi je uvijek pobjeđivala. Nakon svake pređene stepenice ta ljubav je rasla i postajala sve veća.

Nemoguće bi mi bilo zamisliti svijet bez muzike.

• Opiši nam svoj put do majstora na klaviru?

U sedmoj godini sam krenuo u glazbenu školu. Već u prvoj godini me je moj tadašnji nastavnik gospodin Hermann Zeys pripremio za prvo državno takmičenje. Od tada su svake godine uslijedila prva mjesta na državnom I saveznom takmičenju. Kad sam napunio 12 godina, on mi je tada rekao: „ Dragi Matej, nažalost, ja ti više ne mogu ništa novo pokazati”. Na njegov savjet I pripremljeno ispitno gradivo dospio sam na Mozarteum u Salzburgu. Među brojnim kandidatima iz cijeloga svijeta bio sam izabran među sedam, najboljih koji su te godine primljeni. Tako sam kao vanredni student sa 13 godina započeo studij kod profesorice Lucy Revers - Chin. Paralelno sam uz studij klavira završio nižu I višu gimnaziju I maturirao 2011. godine. Nakon toga su uslijedili bachelor studij kod profesorice Revers I master studij kod profesora Stan Forda.

Mimo studija I brojnih solističkih nastupa, osnovao sam svoj ansambl Lyeson a 2014. godine  smo gostovali u Usori, Tuzli I Tešnju.

Uz sviranja posebno me veseli pisanje I aranžiranje. Osim vlastitih aranžmana koje izvodim sa svojim ansamblom, neke kompozicije I aranžmane su izvodili I poznati orkestri kao naprimjer puhačka filharmonija Mozarteum Salzburg, a neki aranžmani su doživjeli internacionalnu izvedbu I svirani su u Americi. Bavim se i pisanjem između ostaloga i filmske glazbe.

Posebnu ljubav gajim prema dirigiranju kao vrhuncu razumijevanja muzike a voditi jedan veći orkestar mi čini posebno zadovoljstvo. Od prije 3 i pol godine dirigiram gradskim orkestrom grada Spittala I njegov sam umjetniči voditelj.

 Prije 5 godina započela je suradnju s Yamaha Music, jednim od vodećih svjetski proizvodjača glazbenih instrumenata. Za njih u slobodno vrijeme radim kao prezentator klavira.

Svakom dobrom glazbeniku je naravno želja da svoje znanje podijeli prije svega sa kolegama sa kojima stoji na bini i da to posebno iskustvo, svaki puta iznova, kao poseban osjećaj prenese na publiku. Velika želja mi je naravno svoje znanje prenijeti na mlade buduće glazbenike. To zahtjeva jedno veliko pedagoško znanje i iskustvo. Kao pedagog radim trenuto na razvijanju svoje vlatite nastavne metode koja će prije svega mladim ljudima omogućiti profesionalno nastavu i dati mogućnost da sa malo napora razviju svoj osjećaj I ljubav prema klaviru I glazbi općenito.

Moja privatna škola broji oko 50-tak učenika koje trenutno učim. Da smo na dobrom putu pokazuju i već postignuti uspjesi moja dva mlada učenika na državnom takmičenju ove godine. Oboje su u svojoj starosnoj kategoriji osvojili prva mjesta sa najvećim brojem postignutih bodova.

Uz sve to radim na novim projektima: u pripremi je novi CD, novi koncertni program a planirani su nastupi u Njemackoj i Americi.

• Tko ti je uzor?

Uzor su mi prije svega moji roditelji, koji su mi svojim primjerom pokazali što znači raditi i biti marljiv, koji su mi pokazali sta znači biti skroman i koji su bili spremni mnogo toga da se odreknu da bi meni pomogli i omogućili da živim svoje snove. Na tome sam im posebno zahvalan. Tata je uvijek isticao znanje kao mogućnost stjecanja posebne sposobnosti čime ćeš se razlikovati od drugih. Osim toga to je nešto što ti nitko ne može oduzeti, a daje ti jednu posebnu dimenziju, da nekažem velicinu.

Na drugoj strani postoji niz velikana kojima se naravno divim i od kojih jako puno mogu naučiti. To su velika imena kao Rubinstein, Horowitz, Skolov, Brendel, Schiff, Dudamel i sl. Oni su za mene izvor inspiracije, ideja i snage na mom životnom putu glazbenika i umjetnika. Tu su takodjer I moderne produkcije kao 2 Cellos, Peter Bence, Michael Jackson koji motivaciju pokusati nesto novo.

• Dolaziš li u Usoru često?

Prije kao djete sam dolazio 3 do 4 puta godišnje u Usoru. Naravno vremenom je zauzetost postala sve veća. Brojna putovanja, termini, koncerti i projekti u kojim sam involviran ostavljaju mi nažalost sve manje vremena. Usprkos tome posebno se radujem posjetiti svoje najmilije, ovaj prekrasan kraj, specifičnu prirodu I drage ljude. To je prostor koji zrači jednom posebnom energijom i mjesto na kojem se mogu jako dobro odmoriti. Za jednog umjetnika, ma koliko on bio mlad, je to jako bitno.

• Objasni nam koje je tvoje trenutno zvanje,vidimo da rasturaš, jesi sad Doktor klavira?

Za doktorat ce biti potrebno jos par godina. U petak, 5. Lipnja sam imao završni javni koncert čime je okončan magistarski (master) studij za klavir na Mozarteumu u Salzburgu u klasi profesora Stan Forda. Time sam stekao pravo da uz ime pišem i titulu MA (master of Art ili kod nas prevedeno kao magistar umjetnosti). Ispitna komisija je bila jako zadovoljna. Kako sam ocijenjen sa najvećom ocjenom i uz posebnu pohvalu ispunjena je pretpostavka da mogu nastaviti doktorski ili postdiplomski studij. Cilj mi je uz koncertni i pedagoški rad nastaviti sa znanstvenim radom i svoju već pomenutu individualnu metodu učenja razviti i publicirati i time dati svoj doprinos pedagoškoj znanosti što bi bilo opće korisno za buduće generacije.

Osnovno zanimanje svakog pijanista je upravo znati svirati. Kako bi ste svojoj publici mogli ponuditi uvijek iznova jedan poseban doživljaj i dati joj povoda da ponovo i u sto većem broju posjećuje vaše koncerte, morate biti kao i vrhunski sportaš uvijek u formi. Glazba je jedna od rijetkih stvari u kojoj ne možete ništa sakriti ili slagati. Od prvog do posljednjeg tona se čuje što svirate.

Za to je potreban, kao i u svakom poslu, svakodnevan rad i vježba.

Rubinstein je jednom rekao: „Kad jedan dan ne vježbam to čujem samo ja, kad dva dana ne vježbam to čuju moji ukućani a kad tri dana ne vježbam onda to čuje i publika”.

• Za kraj, poruka za mlade Usorane koji žele učiti svirati klavir?

Svirati klavir ili neki drugi instrument, baviti se muziciranjem je korisno iz više razloga, pogotovo za mlade ljude. Najveća korist je u tome da nemate onda vremena da se bavite nekim drugim glupostima. Kada bar malo naučite svirati onda vas to čini sretnim. Poznato je da nijedan početak nije lagan, ali pokušajte. Kao i kod drugih lijepih stvari u životu nikada nije kasno. Kroz sviranje otkrivate puno malih lijepih stvari koje život čine posebno lijepim. Za one koji žele jos više naučiti i imaju mogućnost da kroz sviranje shvate i upoznaju sta znače disciplina, rad, odricanje. Znači nabrajanju pozitivnih karakteristika nema kraja, a negativne ja još nisam našao. Osim tehnike sviranja možda je još bitnija i teža je tehnika slušanja. Slušati na drugoga, na svog kolegu u bandu ili u orkestru, slušati i osluškivati samoga sebe i svoga bližnjega nije nimalo lako, ali je osnovna pretpostavka za jedan lijep i ispunjen život.