Zašto ljudi imaju predrasude o psiholozima?

Kada netko spomene psihologiju ili nekoga tko je psiholog, većina ljudi krene bombardovati rečenicama poput: „Nisam lud da idem psihologu“, „Ja sam sebi najbolji psiholog“ ili „Taman posla da plaćam nekoga što će mi reći sve što i sam znam“ i slično. Naravno da nisu u pravu sa ovakvim izjavama i reakcijama. 

Današnji ubrzani život i promjene koje su neizvjesne iz dana u dan nam donose probleme s kojima se ne možemo sami izboriti. Pomoć psihologa u ovim situacijama je neophodna.

Mogli bismo izdvojiti četiri vrste reakcija ljudi kada netko izjavi da je po profesiji psiholog.

Prirodna reakcija – Ovo su normalne reakcije na bilo koju profesiju, koje su i najrjeđe.

Narcisoidna reakcija – ovaj tip reakcije imaju ljudi koji skoro pa da svojim izjavama žele potpuno opovrgnuti postojanje psihologa, ne priznaju da je netko prirodno nadaren za rad sa ljudima. Njihovi komentari često dolaze bez pitanja i ikakvog povoda, poput onih: „Mene je život učio, džaba ti svi fakulteti svijeta“. Čak i kada bi ovakvim osobama ispričali uspješne priče iz života psihologa i njihov doprinos današnjem razumijevanju ljudske psihe, to ne bi promijenilo njihov stav. Zašto? Zato jer njihovi komentari nemaju povezanosti sa znanošću i informacijama, nego sa tipom osobnosti i osobnim potrebama.

Paranoidna reakcija – Od osoba koje imaju ovaj tip reakcija na pomen da se bavimo psihologijom možemo čuti sljedeće izjave: „Ti sada znaš što ja mislim?“, „Možeš čim vidiš nekoga znati što misli“, „Ajde kaži mi sada što mi se vrzma po glavi“, „Reci mi svoje mišljenje kakva sam ja to osoba“. Da, psiholozi se bave proučavanjem ličnosti, ljudskog mišljenja i poznaju načine pomoću kojih mogu prepoznati čovjekovo raspoloženje, trenutne emocije i reakcije i slično, ali uvid u nečije ponašanje zahtijeva puno testova koji poprilično mnogo koštaju. Iako imamo znanje koje nam omogućuje dublji uvid u razloge nečijeg ponašanja, nemamo stalnu potrebu skeniranja drugih. Jer da možemo sve saznati iz jednog pogleda, onda bi psihoterapijski susret trajao 10 minuta.
Podcjenjivačka reakcija – Ovu reakciju imaju ljudi koji su visokog obrazovanja, gledaju puno filmova, čitaju knjige, a o psihologiji pročitaju tu i tamo nešto na društvenim mrežama. „Ma to je sve još neistraženo“, „Kako uopće vjerovati u to što je Freud rekao?“ i mnogo toga drugog za što smatraju da su u pravu i da im njihovo akademsko znanje daje legitimitet. Ne vjeruju u psihološke testove, ali vjeruju masovnim medijima i padaju na marketinške trikove, a upravo oni su direktan proizvod napretka psihologije.

Pored ovih predrasuda, često se javljaju i predrasude o plaćanju psiholoških usluga. Mnogi će reći kako bi to trebalo biti besplatno. Živimo u društvu gdje je sve privatizirano i apsolutno sve usluge se plaćaju. Zašto bi onda psiholog, koji je platio svoju školu i ima, kao i svi ostali egzistencijalne potrebe, davao svoju uslugu besplatno? Na našim prostorima su ljudi potpuno naviknuti na tarife svećenika, koja ne bi trebalo da imaju takve brojke, ali ih se opravdava kroz to da su i oni samo ljudi, a psiholozi onda izgleda nisu.

Predrasude su često vezane i za emocije i ličnost psihologa. Smatra se da samo zašto što je netko psiholog, ne smije nikada biti nervozan, ljut, neodlučan, tužan, razočaran ili živjeti svoj život punim plućima. Zabluda je da psiholog mora biti smiren, odsustvo emocije nije odlika dobrog psihologa, nego obilježje duševnog poremećaja.

Također mnogi ljudi misle da psiholog ima neku vrstu nadnaravnih moći, te da kada ispričate svoj problem on će vam dati instant rješenje i vaš život će biti bolji kroz pola sata. To nije tako. Nijedan problem nije moguće riješiti preko noći, a za rješavanje psiholoških problema potrebno je uložiti dosta osobne volje, vremena, rada i truda. Kada su u pitanju psihološki problemi, ljudi često kažu „Nemam ja vremena da idem psihologu godinu dana“, „Meni treba da mi kažite šta da radim da se ne osjećam ovako“ itd. No, kada netko ima neku fizičku bolest poput raka, bakterijskih oboljenja i slično taj stav je potpuno drugačiji, onda će ljudi dati sve i ići doktoru svaki dan, samo kako bi ozdravili. Ne traži se instant rješenje. Takav je stav potreban i kada su psihološki problemi u pitanju. Jer naše mentalno zdravlje je jednako važno kao i tjelesno i ako se ne djeluje pravilno i pravovremeno, onda se treba naviknuti na život sa takvim zdravljem koje se samo može pogoršati.

Potrebno je da razumijemo doprinos psihologa našem zdravlju i razbijemo predrasude o ovoj profesiji. Vrijeme nam donosi razne promjene sa kojim se ne možemo samostalno izboriti, te će psihološka pomoć postati neophodna. Neka naša Usora bude zajednica u kojoj će ljudi biti psihološki osviješteni, bez predrasuda prema profesiji psihologa i bez stigmatiziranja osoba sa određenim poteškoćama.

Autorica teksta:
Matošević Josipa
Diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji

Last modified on Nedjelja, 03 Siječanj 2021 18:41

Kontakt

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.