Povijest
Prostor oko rijeke Usore i njenih pritoka naziva se Usora. Bio je nastanjen još u paleolitiku (starije kameno doba), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prapovijesnom vremenima. Ime "Usora" u povijesnim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarskohrvatskom kralju. Porijeklo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i povjesničari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njenog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks -ata dobij se ime rijeke Oser (-is), očigledno Usora-Usora. Držeći se ovog vrela postojanje imena Usora se u historiji produbljuje od sedam i po na najmanje dvadeset vijekova.
Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao specifični politički organizmi i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.
Do sada nisu otrkivena povijesna vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom 13. vijeka formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) i najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljednji vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).
Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života i narodnu kulturu ovog kraja.
Najstariji podatak o njenoj prisutnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. augusta 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... dragog sina i plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskog a unuka Kulina bana, Sebislav, ljiljana među trnjem.
To trnje, po papi, jeste bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Sto znači da su bili bogumili ili tačnije pripadnici Bosanske Crkve. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila i u Hrvate Hrvatske i Dalmacija.
Padom Bosne pod tursku vlast je i na ovim područjima počela islamizacija stanovništva.
Usora je većinskim dijelom nastanjena Hrvatima. Kroz osmanlijsku vladavinu se hrvatski utjecaj konstantno smanjivao, da bi danas obuhvatao uglavnom sela zapadno od Doboja.
U ratu u Bosnu i Hercegovinu snage Bosanskih Srba neuspješno su opsjedale Usoru. Linija je bila poznata i po nazivu tenkovsko groblje. Do kraja rata područje je odbranila 110. usorska brigada u sastavu HVO-a.
O imenu
U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno sa latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (npr. desetina brašna umjesto novca za meljaju). O porijeklu ovog naziva za jedan cijeli kraj treba unijeti i predpostavku da su još stari Rimljani ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga pogodan za zbijegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog prostora (pravo na običaj = usure). Zanimljivo je da su svi stariji stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj.
Izvor: wikipedija