Vjerujemo da svaki Usoranin, ovih dana, na spomen imena Tomislava Filipovića - Usorskog Orla, osjeća ponos, osjeća čast.
Kao što svi znamo, Usorski Orao je u finalu jednog od najgledanijih pjevačkih takmičenja na Balkanu, milioni gledatelja prikovani su za svoje televizore uz show " Nikad nije kasno ".
Tomislav nije samo obični pjevač sa dobrim glasom, on je rođena zvijezda, čovjek koji glasom rastura ali isto tako svojim nastupom osvaja žiri i gledatelje širom Balkana, ali i šire.
Ono što Tomislava čini još posebnijim, je izbor pjesama koje su jako teške za otpjevati, većinom na engleskom jeziku, ali on to odradi kao najveće svjetske zvijezde,a tome u prilog idu i stotine tisuća pregleda na youtube na pjesmama koje je otpjevao.
Odlučili smo malo porazgovarati s Tomislavom, rođenim Trogiraninom, ali on za sebe kaže da je Usoranin, i kad 5 dana nije u Usori, nedostaje mu kao da ga nema 5 godina.
INTERVJU: TOMISLAV FILIPOVIĆ
- Kada si se počeo zanimati za glazbu i zašto te baš privukao rock žanr?
Za glazbu sam se počeo zanimati krajem osnovne škole,kada smo osnovali svoj prvi bend pod nazivom CELLAR (podrum). U Dalmaciji se većinom u to vrijeme preferirao rock n roll, u modi su bili Guns n roses, Bon Jovi,Nirvana,Aerosmith, pa je bilo prirodno da idem tim putem. Moja mama slušala je Beatlese i ABBA-u tako da je praktički sve krenulo iz kuće.
- Otkud ideja da se prijaviš u show Nikad nije kasno ?
To mi nije bilo ni na kraj pameti, ali na inzistiranje moje susjede Željke Barić i mog punca Zvonke Komuškića Kazejca sam poprilično preko volje ispunio tu prijavu i iskreno nisam očekivao da me pozovu. Poziv sam dobio jako kasno,vjerujem da sam upao kao rezerva jer sam životopis napisao u par minuta i iskreno nije bio baš zanimljiv.
- Ljudi te sve više prepoznaju po nadimku USORSKI ORAO,kako si dobio taj nadimak?
Moja punica Ljubica gledala je reklamu za emisiju na Novoj BH i nazvala je suprugu i rekla da upravo gleda reklamu na kojoj sam sa raširenim rukama i izgledam kao orao. Ruke sam tada raširio spontano a kasnije mi je to ušlo u naviku. Nakon što je tu „pozu“ napravila i voditeljica Dragana Katić taj nadimak se raširio u regiji. Oni koji me ne poznaju u porukama ili uživo zovu me orlom,meni je to simpatično i prije svega drago jer ima predznak Usore. Mnogi ljudi iz svih krajeva regije me zbog tog nadimka ispituju o Usori. Najsmješnije je kada me pitaju je li Usora poznata po orlovima? Ja im onda kažem da ima samo jedan ali nije zaštićena vrsta.
- Znamo da si rođeni trogiranin ali Usoru si stavio na prvo mjesto u showu. Kaži nam nešto o tome.
U Usoru sam došao 2011. godine i imao sam težak period prilagodbe nekih godinu dana,ne zbog nostalgije prema Trogiru nego zbog totalno drugačijeg načina života. Iako sam u Usori stranac za sebe ću uvijek kazati da sam usoranin jer ne možeš varati srce. Usoru volim, Usora mi daje mir i po tome je jedinstvena. Kada odem na par dana iz Usore nedostaje mi kao da sam 5. godina van nje.
- Kakva je atmosfera na snimanjima, ima li rivalstva, prijateljstva ?
Na snimanjima je atmosfera fantastična, puno zezanja, smiješnih anegdota. Dobro se družimo i zezamo. Ono što nam kvari tu atmosferu je ispadanje takmičara na samom kraju emisije. Što se tiče rivalstva, da, ono postoji ali o tome se ne govori. Također postoje poznanstva koja se pretvaraju u prijateljstva no za to treba vremena.
- Kakva su tvoja očekivanja u finalu?
Mnogi usorani me vide kao pobjednika, ima i drugih koji misle da bi ova priča trebala tako završiti ali ja mislim da su šanse za to ravne nuli. Svjetski rock n roll je davno iugubio primat na glazbenoj sceni u regiji. Volio bih da svi koji me podržavaju a pogotovo moji usorani na finale gledaju kao na pobjedu jer ne bih volio da neko bude razočaran. Općina Usora i njeni građani dobili su veliku promociju i samo s tim moramo biti zadovoljni. Ipak smo mi malo mjesto ali mjesto sa velikim srcem.